Zdravko Čolić /

Jedna zima sa Kristinom

Jedne proste Vojvodjanske zime
na salasu prijatelja mog
malo drustvo se skupilo iz grada
sve mladici iz dugih skolskih dana
a na vratima doma, uz plamen petrolejke
se smijesilo lice na nas

Jedne proste Vojvodjanske zime
na salasu prijatelja mog
dok su ruke jos promrzle od puta
dugo stresale pahulje s kaputa
ti si prisla i od srca mi pruzila
casu crnog vina, Kristina, Kristina

Dobra vam noc, prijatelji
dobra vam noc, dobro nam dosli
dobra vam noc, prijatelji
sjedite tu i zapjevajmo svi

Onda smo izasli na dvoriste ja i Kristina
skripao je snijeg pod nogama
ljubio sam je, ljubio
da li se sjecas, Kristina